Welcome, Guest. Please login or register.
Did you miss your activation email?

Login with username, password and session length

 
Advanced search

28741 Posts in 650 Topics- by 394 Members - Latest Member: nobody361

July 30, 2010, 11:18:19 AM
BeraneTown forumOstale temeKultura i umjetnost (Moderator: Beranac)Topic: RAZNO
Pages: [1]   Go Down
Print
Author Topic: RAZNO  (Read 1446 times)
Hmm
TNT
*****
Offline Offline

Gender: Female
Posts: 2310



« on: February 29, 2008, 12:28:59 AM »

Umrla je Mira Alečković  Embarrassed
Logged

tyffransky
Drug clan
**
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 437



« Reply #1 on: March 31, 2008, 02:01:05 PM »

Mira je bila velika pjesnikinja,srpsko govorno područje je izgubilo jake riječi
Logged

ko mi pobi ze?eve pod tifranom
FreeSouth
Administrator
******
Offline Offline

Posts: 3796



« Reply #2 on: March 31, 2008, 02:10:30 PM »

 Sad
Logged

 
Jellena
Veteran
***
Offline Offline

Posts: 1391



« Reply #3 on: October 28, 2009, 08:23:57 AM »


Награде и неправде: разговор о књижевним признањима


Да ли у Србији постоји инфлација књижевних награда, који је смисао једне награде на књижевној сцени, да ли она служи да би ласкала сујети писца, обезбедила му одређену финансијску добит или је ту да популарише културу књиге у једној земљи – биле су само неке од тема покренутих јуче на првом форуму 54. сајма књига, под именом „Књижевне награде и књижевне неправде”.

Став да књижевних награда има превише и да њихово мноштво ремети естетске критеријуме истакао је Милован Марчетић, песник, прозаиста и уредник „Београдског књижевног часописа”, уз образложење да уз такву „продукцију” награда сваком писцу, био добар или осредњи, следује неко признање. „Награде су, изгледа, одраз општег друштвеног стања и стања морала у једном друштву. Важно је да се створи интелектуална јавност која ће умети да критикује културну политику у земљи да бисмо створили све боље услове за културу”, додао је.

Песникиња и прозаисткиња Јелена Ленголд сматра да у Србији нема превише награда, јер „кад кажемо награде мислимо највише на пет важних признања”, а како је додала, она нема ништа против тога да неки „мање значајни писци” добију мање значајне награде. Модератор разговора Саша Ћирић, новинар и књижевни критичар, осврнуо се на недовољно профилисане књижевне награде па је нагласио да се мора одвојити „жито од кукоља”. Ћирић је и упитао: „Зашто је при избору жирија приметна родна дискриминација и зашто НИН-ов жири једне године не би био у чисто женском саставу? У њему би могле да буду Светлана Слапшак, Јасмина Лукић, Татјана Росић, Јасмина Врбавац, Владислава Гордић Петковић, које ни поетички али ни аксиолошки не мисле исто?”

Учесници у разговору осврнули су се и на финансирање књижевног сектора приметивши да часописи о књижевности више не значе као што су некада значили. „Двадесет пет година уређујем часописе и ситуација никада није била гора. Средства су смањена три пута, а Министарство културе ове године је периодици доделило само седам милиона динара. Подсетићу овом приликом да је за жирафу за зоо-врт у Јагодини издвојено 17 милиона динара а за Мадонин концерт 20 милиона... Књижевну периодику не могу да замене културне рубрике у новинама као ни емисије о култури. Тек када је више не буде било, људи ће видети колико је она била важна”, закључио је Милован Марчетић.

М. Сретеновић
izvor: Politika
Logged

Jellena
Veteran
***
Offline Offline

Posts: 1391



« Reply #4 on: October 31, 2009, 10:02:47 AM »

Izabrana djela u 30 knjiga mitropolita dr Amfilohija Radovića biće promovisana na 54. beogradskom Sajmu knjiga,  u Velikoj svečanoj sali u Hali 4.
O izabranim djelima mitropolita crnogorsko-primorskog govoriće episkopi Atanasije Jeftić, Joanikije Mićović i Jovan Purić, potom akademik Matija Bećković, priređivač Matej Arsenijević i pjesnik Budimir Dubak.
(DAN)
Logged

Jellena
Veteran
***
Offline Offline

Posts: 1391



« Reply #5 on: November 07, 2009, 11:15:24 AM »

Proza na dobrom putu
 04.11.2009



PISCI veoma različitih umetničkih opredeljenja, njih šestorica, rođeni istih sedamdesetih godina prošlog veka, osnovali su grupu “P-70. Pisci na putu”, koja će javnosti biti predstavljena u četvrtak uveče u Studentskom kulturnom centru. Članovi grupe su: Vladimir Kecmanović, Slobodan Vladušić, Nikola Malović, Dejan Stoiljković, Aleksandar Novaković i Marko Krstić.


U zajedničkom saopštenju ovih autora navodi se da su na književnu scenu stupili u vreme raspada gotovo svih mogućih sistema vrednosti, a da svoju književnu raznorodnost doživljavaju kao kvalitet koji je potrebno negovati.

- Ratovi devedesetih godina prošlog veka su pripadnike srpske književne scene podelili u neprijateljske tabore, koji međusobno ne komuniciraju ili komuniciraju preko nišana. U takvim uslovima, srpska književnost se našla u procepu između trke za dotacijama i trke za čitaocima,
pri čemu trka za dotacijama često podrazumeva povlađivanje različitim političkim snagama, a trka za čitaocima povlađivanje lošem književnom ukusu. Mi nemamo ništa protiv dotacija, ali nemamo nameru da u želji da ih dobijemo služimo ijednom političkom konceptu, jer nalazimo da smo u odnosu na bilo koju ideološku mantru superiorni - kaže ova književna šestorka, dodajući da im je cilj da pomažu jedni drugima i da pojedinačnim i zajedničkim nastupima osvoje i reafirmišu literarnu scenu.


U izjavi za “Novosti” Vladimir Kecmanović kaže:
- Nažalost, živimo u vremenu koje umetničku slobodu i originalnost guši jednako žestoko kao što je to činilo totalitarističko jednoumlje, samo su sredstva gušenja drugačija. U uslovima opšteg siromaštva, pisci su stavljeni pred nepristojnu dilemu, da postanu dotirani stvaraoci i talenat stave u službu ideoloških koncepcija za koje se zalažu oni koji drže kesu, ili da se priklone zakonima tranzicionih tržišta. Među ljudima koji osnivaju grupu P-70, konsenzus o nepristajanju na takve dileme je postignut i zbog toga joj sa radošću pristupam.

- Potreba da se pisci jedne generacije udruže upućuje na alarmantno stanje naše književne scene - veli za “Novosti” Marko Krstić i dodaje:
- Često se zabava i “laka” literatura glorifikuju kao kulturni antidepresiv koji umiruje bolove, stvara zavisnost i nekritičko mišljenje. Mi želimo to da promenimo, bez obzira što će to mnogima izgledati kao nemoguća misija.

GENERACIJSKA PRIČA
ALEKSANDAR Novaković ovu grupu doživljava kao najslobodniju moguću asocijaciju u kojoj se razmenjuju različita mišljenja, a ne kao neki umetnički pokret, a Nikola Malović, koji inače živi u Herceg Novom i Dejan Stojiljković, pisac iz Niša, kao priču jedne generacije koja ima različite poetike, ali istu ideju.
vecernje novosti
Logged

Jellena
Veteran
***
Offline Offline

Posts: 1391



« Reply #6 on: January 16, 2010, 07:10:52 PM »

Grozdana Olujić dobitnica NIN-ove nagrade

Knjiga je u meni nastajala godinama


Knjiga se u meni taložila trideset godina, a onda je prošle godine počela gotovo samu sebe da piše, da nameće likove, poetiku, dinamiku.

- Verujem da i kad sve izgleda mračno i bezizlazno, postoji negde neko zrno svetlosti i nade. O tome sam i pisala u ovom romanu - rekla je za „Blic“ Grozdana Olujić nakon jučerašnjeg saopštenja da je dobitnica NIN-ove nagrada za roman godine, prestižnog književnog priznanja koje joj je pripalo za knjigu „Glasovi u vetru“ (Srpska književna zadruga).

NIN-ov žiri za najbolji roman na srpskom jeziku, u sastavu Milan Vlajčić, predsednik, Milo Lompar, Aleksandar Jovanović, Aleksandar Ilić i Mladen Šukalo (članovi), na jučerašnjoj sednici je odluku doneo većinom glasova. Za roman Grozdane Olujić glasali su Aleksandar Jovanović, Milo Lompar i Mladen Šukalo, dok su Milan Vlajičić i Aleksandar Ilić svoje glasove dali knjizi Žarka Komanina „Ljetopis vječnosti“, takođe u izdanju „Srpske književne zadruge“.
U svom obrazloženju žiri skreće pažnju da se u „Glasovima u vetru“ kroz priču o jednoj srpskoj građanskoj porodici umetnički ubedljivo pojavljuju bitne tradicije evropskog romana XIX i XX veka, te da „kroz mnoštvo varijacija, lajtmotiva, lirskih i psiholoških fragmenata Grozdana Olujić umetnički osvedočeno oblikuje jednu priču koja iskazuje kako psihološku i istorijsku podlogu našeg podneblja, tako i duhovnu situaciju modernog vremena. U pripovednoj ravnoteži između modernističkog eksperimenta i realističke fakture, povremeno ukrštajući realističku i fantastičku motivaciju, sa uverljivo oblikovanim likovima, ‘Glasovi u vetru’ predstavljaju vredan rezultat savremenog srpskog pripovedanja“, kaže se u saopštenju.

Tekao je vrlo živ razgovor između članova NIN-ovog žirija i predstavnika medija juče u redakciji NIN-a u trenutku kada je tiho, s blagim osmehom, pomalo zbunjeno, stigla Grozdana Olujić, koja je tu, na vratima, upola glasa, gotovo skrušeno, rekla: „Držite me, molim vas, da ne padnem.“
Nakon burnog pozdrava i uz novinarska pitanja, srdačno i nenametljivo, rekla je da su se „Glasovi u vetru“ u njoj taložili 30 godina, a da je prošle godine „knjiga počela da se nameće sama od sebe, i likovima i dinamikom i radnjom“. Zdušno je govorila o toj knjizi, odnosno o pripovesti jedne porodice i jednog naroda, kroz koju je ispisala dirljivu pripovest o rečima i jeziku. Blagonaklono odgovarajući na pitanja, nije krila zbunjenost nagradom.

U izjavi za „Blic“ Grozdana Olujić se osvrnula na činjenicu da joj je opus obeležen verom u snagu dobra, za koje se vredi boriti i, između ostalog, napomenula: „I u ovom romanu sam se zalagala za to. Moj književni junak je odlučio da se vrati na ove prostore u vreme kad su svi bežali. Odlučio da se vrati, odlučio da stvori dom za decu, odlučio da se bavi jezikom, da se bavi profesijom lečenja, i to lečenja kroz jezik. Ma kako stvari delovale teško, tamno i bezizlazno, ja mislim da postoji dobro i da će to dobro prevladati. U romanu strana duše je gubitnik, uprkos velikom zlu oko nas i u nama. Razočaranje gubi bitku u borbi sa nadom. Život jeste čudo koje u sebi, uprkos svim mukama i nevoljama, sadrži lepotu i vrenje da smisao postoji i da nije nesaznatljiv.“

Grozdana Olujić je treća žena pisac laureat NIN-ove nagrade, koja je prvi put dodeljena 1954. godine (prvi dobitnik je bio Dobrica Ćosić za roman „Koreni“). Pre nje dobitnice su bile Dubravki Ugrešić za „Forsiranje romana reke“ 1988. godine i Svetlana Velmar-Janković za roman „Bezdno“ 1995.

Grozdana Olujić (1934), romansijer, prevodilac i antologičar, dobitnik je brojnih književnih priznanja, počasni građanin Osla, nosilac danskog viteškog ordena „Daneborg“ za zasluge na polju književnosti. Posebno mesto u njenom opusu ima književnost za decu, odnosno autorske bajke („Nebeska reka i druge bajke“, „Zvezdane lutalice“, „Zlatni leptir“). U njenom proznom stvaralaštvu važno mesto pripada romanima „Izlet u nebo“, „Glasam za ljubav“, „Ne budi zaspale pse“, „Divlje seme“, koji su prevedeni na tridesetak jezika i objavljivani u mnogim zemljama (Engleska, Francuska, Nemačka, Ukrajina, SAD, Slovačka, Rusija, Indija itd).

Saznanje da je bajka lekovita a bajkovitost neophodna, kako to ističe Slobodan Ž. Marković, jedna je od ključnih odlika njenog (spisateljskog) sveta.

Na jučerašnjoj konferenciji za novinare povodom NIN-ove nagrade bilo je reči i o prosečnom kvalitetu prošlogodišnje književne produkcije, problemima savremene srpske književne kritike, radu žirija, o odlikama prošlogodišnje produkcije u kojoj se, po oceni žirija, izdvaja osam naslova iz ovogodišnjeg užeg izbora u kome su se našli romani Rajka Vasića - „Prsti ludih očiju“, Zvonka Karanovića - „Tri slike pobede“, Žarka Komanina - „Ljetopis vječnosti“, Grozdane Olujić - „Glasovi u vetru“, Sandre Petrušić - „Taoci“, Đorđa Pisareva - „A ako umre pre nego što se probudi“, Dejana Stojiljkovića - „Konstantinovo raskršće“ i Mirjane Urošević - „Park Karmen Maćado“.

Svečano uručenje nagrade, koja podrazumeva svečanu plaketu i novčani deo u iznosu od 10.000 evra u dinarskoj protivvrednosti, biće održano u petak, 22. januara, u Narodnom pozorištu u Beogradu.
http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/172477/Ninova-nagrada-Grozdani-Olujic
Logged

Jellena
Veteran
***
Offline Offline

Posts: 1391



« Reply #7 on: February 26, 2010, 10:31:08 AM »


Лингвиста светског гласа

Александар Белић


Навршило се педесет година од смрти академика Александра Белића 2. 8. 1876–26. 2. 1960) првог српског лингвисте светског гласа, дугогодишњег председника Српске академије наука и уметности (од 17. фебруара 1937. до смрти). Студије је завршио у Русији код најугледнијих слависта и вратио се у Београд на Велику школу, касније Београдски универзитет. Бриљантан студент, наставио је своје научно изграђивање и убрзо стао уз раме најугледнијих лингвиста у свету, и то као први српски лингвиста.

Александар Белић је већ пре Првог светског рата засновао широку научну активност око Београдског универзитета и Српске краљевске академије. С почетка 20. века засновао је српску дијалектологију као научну дисциплину и покренуо часопис Српски дијалектолошки зборник (1905), који излази до данас. Такође је покренуо часопис Јужнословенски филолог (1913), најзначајнију публикацију на словенском југу, један од најугледнијих часописа уопште у словенском језичком свету. После Првог светског рата чинио је велике напоре у обнови српске интелигенције. Те године се памте и по изузетним Белићевим залагањима за помоћ руској емиграцији која је после октобарске катастрофе што је задесила Русију стигла у Србију и нову југословенску државу.

Још пре Првог светског рата Белић је осетио потребу за оснивањем једног часописа који би се бавио питањима српског књижевног језика и језичке културе. Тако је покренут часопис Наш језик (1932), чији је главни уредник и аутор многобројних прилога био опет Александар Белић.

После Другог светског рата Белић је опет био на челу Српске академије наука и уметности. Иако је био већ у поодмаклим годинама, улагао је велике напоре да се поново научни рад покрене. Реорганизовањем научног рада у Академији основан је велики број научних института, међу њима и Институт за српски језик (1947), у који су из Академије пренесени крупни задаци из области језичких изучавања. Александар Белић је постао први директор Института и остао на његовом челу до краја живота. Упоредо с покретањем научног рада он је водио бригу о стварању научних кадрова – с факултета је доводио даровите студенте, који су по дипломирању постајали асистенти. Сва четири прва асистента стасала су у изванредне научнике, а међу њима су троје постали академици (Ивићи, Павле и Милка, и Ирена Грицкат). Поново је покренуо сва три часописа која у току рата нису излазила. Врло истакнути млади Белић је одбио позив и част да дође на Московски универзитет, јер је сматрао да је његова дужност да развија науку у Београду – постао је после Другог светског рата почасни професор истог тог универзитета (1947).

Александар Белић се интензивно бавио научним радом. Био је угледан учесник на међународним научним скуповима из лингвистике – 1933 у Риму, 1936 у Копенхагену. Њему је било поверено организовање Трећег конгреса светских слависта у Београду, у јесен 1939, који је он, због почетка Другог светског рата, отказао. После Другог светског рата у земљи је обновио Друштво наставника српског језика, а основао је и Славистичко друштво Србије, чији је био први председник. Компетентни су показали да су неке идеје које је заступао Александар Белић у свету постајале актуелне и по неколико деценија касније. Објавио је и двотомно дело општелингвистичког карактера О језичкој природи и језичком развитку. Велики труд посветио је и савременом српском књижевном језику и изграђивању српске језичке културе. Белићу припадају и заслуге за покретање катедре за језик на Коларчевом народном универзитету.

Сутра у подне у Саборној цркви у Београду биће одржан помен Александру Белићу.

Срето Танасић
[објављено: 26/02/2010]

ozvor: Politika
Logged

Jellena
Veteran
***
Offline Offline

Posts: 1391



« Reply #8 on: March 20, 2010, 10:22:19 PM »

Ovacije pesniku

P. N, 19.03.2010

 KOTOR - Srpskom pevačkom društvu „Jedinstvo“ - Kotor, koje je nedavno proslavilo 170 godina od osnivanja, izuzetna je čast da ugosti svog počasnog člana, najvećeg srpskog pisca našeg vremena Matiju Bećkovića, kazao je paroh kotorski
Momčilo Krivokapić.

Književno veče Matije Bećkovića, povodom pesnikovih 50 godina umetničkog rada i 70 godina života, održano je u crkvi Svetog Nikole pred mnogobrojnim ljubiteljima njegove poezije. Tom prilikom su predstavljene i dve izuzetno opremljene knjige: monografija „Matija“ i antologija „Bećković“, u izdanju novosadskih izdavačkih kuća „Orfeus“ i „Pravoslavna reč“.

Obraćajući se Kotoranima, Matija Bećković je kazao da mu predstavlja veliku čast „da u carskom gradu Kotoru, u crkvi Svetog Nikole, pored neuporedivog stuba SPC oca Momčila Krivokapića, ima priliku da obeleži datume i prikaže knjige“.

- Zato nisam došao praznih ruku, već sam doneo nekolike grafike koje su nastale povodom stihova pesme „Sveti Luka moja krsna slava“ - kazao je Bećković.
Litografije slikara Predraga Dragovića, Bećković je poklonio ocu Momčilu Krivokapiću i Bratstvu pravoslavne omladine sv. Luka a „slavnom Srpskom pevačkom društvu“, posvetio je pesmu „Očinstvo“.

Prvu poemu na književnoj večeri Bećković je posvetio nedavno preminulom piscu Momi Kaporu, a publika je bila u prilici da čuje i ostale poznate naslove iz Bećkovićevih zbirki.

Vecernje Novosti
Logged

FreeSouth
Administrator
******
Offline Offline

Posts: 3796



« Reply #9 on: March 20, 2010, 10:28:58 PM »

Штета што нисам био у прилици да одем  Sad
Logged

 
Jellena
Veteran
***
Offline Offline

Posts: 1391



« Reply #10 on: April 24, 2010, 09:11:33 AM »

evolucija latinice

http://www.mansfield.ohio-state.edu/~sabedon/latin-5.gif
Logged

Pages: [1]   Go Up
Print
BeraneTown forumOstale temeKultura i umjetnost (Moderator: Beranac)Topic: RAZNO
Jump to:  

Theme orange-lt created by panic