Welcome, Guest. Please login or register.
Did you miss your activation email?

Login with username, password and session length

 
Advanced search

28741 Posts in 650 Topics- by 394 Members - Latest Member: nobody361

July 30, 2010, 11:12:18 AM
BeraneTown forumOstale temeNauka - Kvazinaka - OnostranoIstorija (Moderator: Beranac)Topic: Vasojevići
Pages: [1]   Go Down
Print
Author Topic: Vasojevići  (Read 271 times)
katja
Drug clan
**
Offline Offline

Gender: Female
Posts: 764



« on: September 12, 2009, 04:43:52 PM »


 NAĐEN VASO POSLIJE ŠEST VJEKOVA

(Crkva Svetog Arhangela Mihaila na Nožici )



 









          
Na Nožici, nedaleko od mjesnog centra Lijeve Rijeke, na mjesnom groblju, na kojem su do prije nekoliko godina stajali samo zatravljeni temelji i obrisi nekadašnje crkve iz XIV vijeka, čiji je ktitor bio rodonačelnik plemena Vojvoda Vaso, trudom i srcem Vasojevića, niklo je zdanje posvećeno Svetom Arhangelu Mihailu. Istina, kompletni radovi nijesu završeni i planira se postavljanje dostojnog zagrobnog spomenika dalekom prapretku Vasu. Pošto je stara crkva na Nožici bila sasvim skromnih dimenzija, odlučeno je da se sada podigne nešto veći hram, kako bi se u patosu sačuvali i zaštitili stari temelji.

 

 





 
 
Crkva Svetog Arhangela Mihaila na Nožici  

              Ovo je poduhvat od izuzetnog značaja za sve Vasojeviće, kako one koji sada žive na prostoru od Nožice, odnosno od Lijeve Rijeke do Čakora, na jednoj, i Bijelog Polja na drugoj strani (ili kako narod umije reći: od Nožice do Lješnice), tako i za sve nebrojene koji su odavde vjekovima odlazili i raseljavali se širom svijeta, noseći i pomno čuvajući uspomenu na svoje porijeklo.            


Crkveni prag - svjedok vremena      

             Sve donedavno, do početka radova na obnovi ove crkve niko nije ni slutio kakvu tajnu kriju njeni temelji, koliko je ona interesantna i u arheološkom i u antropološkom smislu - da se u njemu nalazi grob i izuzetno dobro sačuvani posmrtni ostaci prapretka i rodonačelnika ovog plemena - Vasa, po kojem je pleme i dobilo ime.    


„Ovakvi poduhvati ne znače samo fizičko obnavljanje crkvenih zdanja nego i obnovu svekolikog duhovnog tkiva“, kaže pjesnik Ilija Lakušić, predsjednik Crkvenog odbora za obnovu Crkve na Nožici. „U ovom slučaju se ne radi samo o kultnom mjestu naših predaka - što je, naravno, od ogromnog značaja - nego i o najutemeljenijem mjestu našeg istorijskog bića, čije obnavljanje garantuje i pouzdanije temelje naše budućnosti. Uz temelj stare crkve na Nožici kod Lijeve Rijeke, gdje je upravo podignuta nova bogomolja posvećena Svetom Arhangelu Mihailu, krsnoj slavi Vasojevića, otkriven je grob i posmrtni ostaci koji pripadaju rodonačelniku glasovitog i izuzetno brojnog i razgranatog plemena“, istakao je Lakušić.      
          

            Da bi sve to bilo stručno i valjano urađeno, pozvana je ekipa arheologa, Milan Pravilović, Mitra Cerović i Olivera Žižić, koja je odmah zaključila da su, ne samo temelji crkve, nego i svo groblje oko crkve, sa arheološkog stanovišta vrlo interesantni, da su tu nesumnjivo sačuvani tragovi barem pet-šest minulih vjekova.            


Grob rodonačelnika plemena        

 
            Kad je počelo otkopavanje temelja i uklanjanje debelih naslaga ilovače, odmah pored nekadašnjeg ulaza u crkvu, sa lijeve strane, na dubini od skoro dva metra, ukazala se široka, ravna ploča. Bio je to znak da je u pitanju grobnica, sigurno veoma stara i svakako neke znamenite ličnosti, čim se nalazi na tom mjestu, uz ulaz u crkvu. Stoga je u pomoć pozvana i ekipa antropologa na čelu sa profesorom dr Božinom Ivanovićem. Čim je podignuta pokrovna ploča, ukazala se grobnica, oivičena sa četiri dugačke ploče i ispunjena dvadesetak santimetara debelim slojem najfinije, kao brašno sitne ilovače, u kojem su se odmah ukazale veoma dobro očuvane ljudske kosti.      

            “Izvjesno je da se radi o vrlo starom čovjeku, pravom Dinarcu, da je riječ o veoma dobro očuvanim posmrtnim ostacima, za ono vrijeme gorostasno razvijenog čovjeka, iako su veoma dugo u zemlji“, kaže Ivanović i objašnjava da su kosti tako dobro sačuvane zahvaljujući upravo ilovači koja se vremenom nataložila u grobu i prosto balsamovala skelet, nesumljivo je da je ovo upravo rodonačelnik plemena vojvoda Vaso Vasojević, zaključio je dr Ivanović. Poznato je, da je mjesto uz temelj crkve, po crkvenim kanonima rezervisano za njenog ktitora, tim prije što je sasvim sigurno da u to doba na ovim prostorima nije bilo neke druge značajnije, ni duhovne ni svjetovne, ličnosti koja bi zaslužila to grobno mjesto.
        

 
               

 


 Vojvoda Vaso Vasojević

(akademski slikar Luka Martinović)

            To uvjerenje temelji se i na pisanim tragovima i na predanju u kojem živi uvjerenje da je ovu crkvu podigao Vaso sa sinovima i da je potom i sahranjen tu negdje pored crkve.
« Last Edit: September 12, 2009, 04:45:57 PM by katja » Logged

svi mi koji se rastajemo nikada se necemo sresti ali onaj dio sunca koji smo jedni drugima dali niko nam ne moze uzeti
katja
Drug clan
**
Offline Offline

Gender: Female
Posts: 764



« Reply #1 on: September 12, 2009, 04:47:35 PM »

            Васојевички Закон у 12 точака
  
      Историјат издавања

Од давнина је у Васојевићима постојао обичајни законик. Уз додатке, усвојила га је Свеопшта народна скупштина Васојевића, крајем 1829. или у првој половини 1830, а потврдио игуман манастира Ђурђеви Ступови, Мојсије Зечевић, који је скуп и сазвао. Васојевички Закон у 12 точака објавила је, 1929. године, Српска краљевска академија у Београду са коментарима др. Илије Јелића. Електронску верзију издања СКА објавио је историјски магазин Српско наслеђе (дио први, дио други) . Васојевички Закон у 12 точака публиковали су и г-дин Рајко Бабовић, 1990. године и издавачка кућа Ступови из Андријевице 1997. године.









   Васојевички Закон у 12 точака


 

 

ТОЧКА ПРВА

1. Да се беспоговорно умире сва братства васојевичка и србљачка. Ко не буде олџија, да буде нагонџија.

2. Да мушка глава буде триста гроша, а женска триста један.

ТОЧКА ДРУГА

3. Нове џамије да се не граде, а старе да се забатале.

4. Потурчењаке нико да не убија, но да се остави свакоме братству да своје врне у прађедовску вјеру. Ако потурице не буду олџије, да буду нагонџије, а ћотеци што ко понесе.

5. Ко се поданас потурчи и лажну вјеру прими, да се за Турчина држи.

ТОЧКА ТРЕЋА

6. Ко не притече у помоћ кад душмани ударе на граничаре, да нема никаква дијела у плијену и да се од њега нико не жени нити му ђевојку даје.

7. Ко убије или плијени Колашинца без знања Слатињана кад ови држе вјеру с Колашином градом, да Слатињанима дугује крв.

ТОЧКА ЧЕТВРТА

8. Ко српско украде па се уфати, да плати дупло и кметовима ручак. Ако се не уфати, да му је арам.

9. Ко турско украде, да му је алал.

ТОЧКА ПЕТА

10. Ко у кући качкине држи, да им је друг.

ТОЧКА ШЕСТА

11. Који Бранковић душманима јави што главари и народ зборе, да се обестрви он и свако његов на вјечни вијек и амин.

12. Ко своје главаре прескочи и од туђина правицу тражи, да је крив.

13. Ко поданас оде везиру у Скадар, да се к нама више не врће, а ако се врне, да се тури под томруке, па ако се покаје, да се пусти, а ако не покаје, да се обестрви.

ТОЧКА СЕДМА

14. Карван нико да не дира, но нека иде куд га пут води. Ако чесову штету учини да одмах и беспоговорно плати; ако то неће, да му похарани задржи коње и товар докле кмет дође и да буде како кмет рече. Ако кмет у селу није, да пресуди први поштен човјек који се у близини нађе.

ТОЧКА ОСМА

15. Духовници кад у бој иду, да обритве браду и да носе нашке хаљине; ако то неће, да им главари џебану не дају.

16. Бог је створио жену, а не Сатана, и то тако да остане навијек амин. Ко противно говорио, да је проклет: на овоме свијету неимао анђела-чувара, а на ономе не видио раја, већ му душа вјечито у паклу била и испаштала његове муке.

17. Духовници да се оставе жена, а који се курваром обрете, и то се начисто докаже, да се уштроји и од свештенодејства одлучи.

ТОЧКА ДЕВЕТА

18. Турци да клањају на своју земљу. Ко их уфати да то раде на његову земљу, да је властан мотком их оћерати, а ћотеци што ко понесе.

19. Хришћани су вољни и на Спасовдан забости крстове и на нехришћанске земље које окружују њихова имања. Нехришћани могу те крстове уклонити са својих башта тек сјутрадан по Спасовудне, а никако прије. Ко противно учини, да плати селу штету и ручак кмету.

20. Ко се поданас уфати да вјештице фата, да се тури под томруке за петнаест дана. Ако би било чесове штете да и то плати.

21. Ко копиле у воду удави, да се под гомилу тури.

22. Ко се уфати да ради у завјетне дане, да му се све поквари и нечастивом преда што тих дана уради, а кметовима обашка ручак.

23. Који ковач не удари на Божић прије сунца чекићем у наковању, па се то начисто докаже, да му се преломи чекић и наковањ, а он и свако његов обестрви.

ТОЧКА ДЕСЕТА

24. Ко своју кућу и породицу забатали да се лиши сваке војничке части.

ТОЧКА ЈЕДАНАЕСТА

25. Да данка другог нема осим војводске акче

26. Да војводска акча буде по два гроша с дима на дим.

ТОЧКА ДВАНАЕСТА

27. Да се Васојевићко држи од Ножице до Љешнице, од Бјеласице до на врх Ржнице, и Брезојевица црква, која цвили међу турским градовима као љута гуја међу огњевима.















 

 
« Last Edit: September 12, 2009, 04:52:48 PM by katja » Logged

svi mi koji se rastajemo nikada se necemo sresti ali onaj dio sunca koji smo jedni drugima dali niko nam ne moze uzeti
katja
Drug clan
**
Offline Offline

Gender: Female
Posts: 764



« Reply #2 on: September 12, 2009, 04:57:40 PM »



  Sveti Arhangel Mihailo – Aranđelovdan, stara slava svih Vasojevića

 Kako se slavi Aranđelov dan

 

            Osim što smatraju da su jednog roda, odnosno da imaju zajedničkog pretka, Vasojevići slave Sv. Arhangela Mihaila kojeg su slavili i u doba Nemanjića, kao i Aleksandrovdan i Svetog Savu. Etnolog Petra Vlahović navodi da po Vuku slava često upućuje na bratstvo i pleme, a ne samo na porodicu. Kako Vuk kaže - bratstvo slavi istu slavu – praznik koji bi se u određenoj mjeri mogao povezati sa opštenarodnim slavama tj. zavjetinama. Šta, u stvari, predstavlja slava i zašto Vasojevići slave baš Arhangela Mihaila nije u potpunosti rasvijetljeno, iako je slava predmet obimnih proučavanja. Mišljenja o tome šta predstavlja i koliko je star običaj slave su podijeljena. Prvi pomen slave datira još od 15. avgusta 1018. godine i to u okolini Ohrida. U vezi je sa vojvodom Ivcem, poslednjim izdankom nekadašnje moćne Samuilove države i otporom koji su njegovi sunarodnici pružali vizantijskoj imperiji. Po Vuku Stefanoviću Karadžiću, iako su za slavu izvođeni različiti  narodni obredi, slava je običaj vezan za kuću, domaće ognjište, za zdravlje i napredak porodice.

           

            Prema slavi, kako piše Jagoš Vešović, Vasojevići imaju poseban pijetet i poštovanje. Domaćin ne poziva svojtu, prijatelje i ostale članove uže porodice već je uobičajeno da oni sami dolaze. Poziva samo drugoplemenike koji žive u istom ili drugom mjestu, a koji mu nisu svojta, već poznanici. Uoči slave počnu dolaziti prijatelji, kumovi i zvanice koji žive daleko, a koji ne bi mogli stići na vrijeme na samo krsno ime. Domaćin zvanice sreće ispred kuće. Tu se ljube i oni mu čestitaju krsno ime. On ih uvodi u kuću i poslije pozdrava sa članovima porodice domaćin ih nudi rakijom i kafom. Pred večeru, domaćin pripali svetitelju svijeću i čita molitvu, a svi stoje gologlavi oko trpeze. Zatim uzima zdravicu i ispija u slavu krsnog imena. Na dan slave dolaze gosti iz obližnjih mjesta. Domaćin ih sreće sa zdravicom, a oni mu čestitaju. Onda ih uvodi u kuću i sijedaju za postavljenu trpezu. Gosti u razgovoru piju i mezete do podne, a onda ručaju. Najstariji od gostiju, najviđeniji ili najvažniji po činu, vadi zdravicu i pruža je domaćinu i svi mu zahvaljuju na dočeku. Po završetku tog ceremonijala sijedaju i jedu. Domaćin ostaje na nogama gologlav i nudi goste rakijom. Zatim sijeda za sofru na drugom čelu trpeze. Dok traje ručak domaćin objeduje i stalno pogleduje da gosti budu dobro usluženi. Mlađi dvore i služe.

 

            U Lijevoj Rijeci, pošto se završi ručak, običaj je da domaćin sa svojim gostima noseći zdravicu u ruci, ide u domove bližnjih susjeda koji toga dana slave. Pri ulasku u kuću javljaju se riječima „Ko mi je zdrav“ i ko prvi odgovori „Ja sa družinom!“ taj i dobija zdravicu. Pošto završe sa uzajamnim posjetama seljani se sakupe u nekoj od najvećih kuća i tu provedu ostatak dana. Pri večeri meso se dijeli po čuvenju – „Glava glavi, plećka harambaši...“ Poslije večere ponovo se sakupljaju na sijelo gdje ostaju do jutra. Pri rastanku gosti idu po domovima svojih domaćina na konak. Treći dan polaze pozdravljajući se i zahvaljujući na dočeku.

              „Zavjetna slava, praznik Sv. Aleksandra Nevskog,



                   
Logged

svi mi koji se rastajemo nikada se necemo sresti ali onaj dio sunca koji smo jedni drugima dali niko nam ne moze uzeti
Pages: [1]   Go Up
Print
BeraneTown forumOstale temeNauka - Kvazinaka - OnostranoIstorija (Moderator: Beranac)Topic: Vasojevići
Jump to:  

Theme orange-lt created by panic